Mamin Svet
Veselo, raspoloženo i dobronamerno društvance Vas poziva da nam se pridružite da zajedno delimo tajne, želje, iskustva, da se radujemo uspesima i neobavezno ćaskajmo u našem malom-velikom Maminom svetu!
Mamin Svet
Veselo, raspoloženo i dobronamerno društvance Vas poziva da nam se pridružite da zajedno delimo tajne, želje, iskustva, da se radujemo uspesima i neobavezno ćaskajmo u našem malom-velikom Maminom svetu!

Mamin Svet

Forum za mame, tate i njihove unikate :)
 
Veselo, raspoloženo i dobronamerno društvance Vas poziva da nam se pridružite da zajedno delimo tajne, želje, iskustva, da se radujemo uspesima i neobavezno ćaskajmo u našem malom-velikom Maminom svetu!

 

 Više od igre

Ići dole 
AutorPoruka
SuperMom
Admin
SuperMom


Broj poruka : 75
Points : 22440
Reputation : 0
Datum upisa : 01.03.2012
Godina : 39
Lokacija : Faro

Više od igre Empty
PočaljiNaslov: Više od igre   Više od igre EmptySub Mar 03, 2012 10:00 am

OČEKIVANJE I PREDVIĐANJE
Spoznaja da se stvari dešavaju jedna za drugom je početak razumevanja redosleda i onoga što sledi. Očekivanje i predviđanje je radnja ili dešavanje koje se ponavlja iznova i iznova. Posmatrajući to ponavljanje, dete očekuje da će se to ponovo desiti. Dok deca posmatraju šta igračka radi, ona počinju da uočavaju obrazac dešavanja i vremenom počinju da predviđaju šta će se desiti. Očekivanje i predviđanje je jedan od temelja za razvoj veština u rešavanju problema – jednom kad dete može da predvidi budući ishod, ono može da promeni tok igre da bi rešilo probleme. Osim toga, uočavanje redosleda i niza događaja je važna veština koja se razvija. Na primer, da bi tačno pisala, deca moraju da shvate da slova treba da se ređaju određenim redosledom da bi imala smisla.



RAVNOTEŽA
Dobra ravnoteža je ključna veština – ona ne samo da pomaže deci kada su na nogama i aktivni, već im takođe pomaže da sede mirno i imaju bolju kontrolu nad telom. Da bi naučili kako da održavaju ravnotežu, deca treba da shvate u kakvom su odnosi oni sami i sila gravitacije. Da bi to postigli, treba da mnogo da se kreću u mnogo različitih pravaca da bi aktivirali vestibularni sistem – niz šupljina ispunjenih tečnošću smeštenih u srednjem uhu sa obe strane glave. Neka deca kod koje je razvoj ravnoteže slab mogu da počnu da se vrpolje i imaju teškoće u postizanju koncentracije. Razvoj ravnoteže je osnova za razvoj mnogih veština kao što su koncentrisanje na zadatak, mirno sedenje na času ili učenje vožnje bicikla.



OSNOVNI POJMOVI O TELU
Dete uči o svom svetu tako što najpre stekne svest o svom telu i kako ono funkcioniše, kreće se i reaguje na okolinu. Prepoznavanje i svest o delovima tela i kako oni izgledaju, doprinosi detetovom shvatanju predstave o sebi samom. Igračke koje imaju crte lica i telesne karakteristike pomažu deci da razviju svest o tome gde se te karakteristike nalaze na telu igračke, kod drugih ljudi i kod njih samih.



VEZIVANJE I PRIVRŽENOST
Privrženost poznatim stvarima i ljudima je od vitalne važnosti za decu da bi se osećala voljenom, bezbednom i sigurnom – i da rastu i da se povezuju sa ljudima oko sebe. Privrženost takođe uči decu svhatanju odgovornosti i negovanja. Pozitivna privrženost ljudima kao i stvarima igra veliku ulogu u razvoju sigurnosti koja je malom detetu potrebna. Deca najbolje uče kada rastu bez stresa u pozitivnom okruženju punom ljubavi.



UZROK I POSLEDICA
“Ako pritisnem ovaj klip, učiniću da loptice počnu da iskaču!” “Ako okrenem ovu ručicu, učiniću da panda iskoči!” Saznjanje da određene radnje dovode do određene reakcije je veština koju deca razvijaju kroz niz pokušaja i pogrešaka. Jednom kada dete to otkrije, ono može da nauči da kontroliše dešavanje i da njegove radnje utiču na rezultat. Igranje igračkama koje se zasnivaju na radnjama ili sili koja inicira neki rezultat pomaže deci da nauče princip uzroka i posledice. Shvatanje principa uzroka i posledice ne samo da osposobljava decu da kontrolišu svoju igru, ono im pomaže i da nauče kako da otkrivaju na koji način veliki broj svakodnevnih predmeta funkcioniše – od prekidača za svetlo do kuhinjskih slavina!



KONCEPTUALNO RAZMIŠLJANJE
Svet je pun raznoraznih korisnih i zanimljivih informacija do kojih deca ne mogu da dođu direktnim iskustvom. Kada se deca susretnu sa ovim idejama, ona moraju da upotrebe maštu i prethodna iskustva da bi unapredila svoje razmišljanje. Pravljenje ovakvih veza im omogućava da imaju o apstraktne misli koje su bazirane na onome što već znaju. Na primer, deca ne mogu da dobiju direktno iskustvo o svetu atoma, pojmu beskonačnosti ili o tome da su nekada davno zemljom hodali dinosaurusi! Ove ideje nisu deo njihove neposredne fizičke realnosti. Međutim, uključivanjem u iskustva igre koja sadrže ove ideje, deca mogu da steknu iskustvo i da se povežu sa apstraktnim pojmovima, što na kraju može da pomogne njihovom shvatanju određene ideje. Konceptualno razmišljanje je ključna veština koju će deca koristiti tokom života – bez obzira na to da li uče o atomima i česticama, rešavaju komplikovane matematičke probleme ili zamišljaju život na drugim planetama!



KONTROLA SNAGE MIŠIĆA
Deca tokom vremena nauče koliko snage im je potrebno da guraju, vuku ili upravljaju stvarima. Informacije locirane u njihovim mišićima, tetivama i ligamentima neprestano se šalju u mozak i govore mozgu o tome gde se dete nalazi u odnosu na druge stvari (o položaju), i kolika sila treba da se upotrebi (snaga). Vremenom, i kroz dosta igre, deca uče i usavršavaju ove veštine. Igranje igračkama koje od dece zahtevaju da guraju, vuku i upravljaju predmetima kroz prostor, između stvari i po prostoriji, im pomaže da spoznaju sopstvenu snagu i kolika sila je potrebna da se pomere predmeti. Učenje da kontrolišu snagu mišića olakšava deci da sede na stolici, a da ne padnu, da pojačaju pritisak na bojicu, a da je ne slome i da se kreći po prostoriji bez sudaranja sa stvarima ili prevrtanja stvari.



PUZANJE
Puzanje je osnovna veština pokreta. Kada bebe pužu, one nauče da njihovo telo ima dve strane i da svaka strana može samostalno da se kreće. Koordinacija obe strane da se zajedno kreću pomaže razvoj važnih veza između leve i desne hemisfere (strane) mozga. Puzanje takođe pomaže bebama da ojačaju mišiće, doprinosi razvoju grubih motornih veština, započinje razvoj svesti o prostoru i, kada pužu okolo i preko različitih prepreka, to im pomaže da otkrivaju različite nivoe (percepcija dubine i visine).



PRAĆENJE POGLEDOM
Omah po rođenju, bebe ne mogu da vide baš daleko i njihovi pokreti oka su često nasumični i neusklađeni. Da bi pokreti oka postali usklađeni, mišići koji pokreću oči sa jedne strane na drugu zahtevaju mnogo vežbe u praćenju predmeta koji se polako kreću. Posmatranje predmeta kako se kreću sa jedne na drugu stranu, približavaju i udaljavaju, pomaže deci da vežbaju veštinu praćenja pogledom i razvijaju očne mišiće. Deci koja mnogo vremena provode ispred televizijskih ekrana i monitora, pri čemu su njihove oči statične, je naročito potrebno da prave mnogo sporih pokreta očiju da bi razvili veštinu praćenja pogledom. Usklađeni pokreti oka su vrlo važni za učenje budućih veština, kao što je savladavanje samostalnog i tečnog čitanja.



FINE MOTORNE VEŠTINE
Fine motorne veštine podrazumevaju pokrete malih, nežnih mišića koji su uključeni u obavljanje delikatnih zadataka. Razvijanje finih motornih veština zahteva mnogo vežbe u radnjama kao što su uzimanje malih predmeta, nizanje na vrpcu, guranje i rastavljanje stvari. Da bi razvili fine motorne veštine, potrebno je da deca najpre ovladaju grubim motornim veštinama (pokreti velikih mišića), da razviju jake mišiće prstiju i dođu u kontakt sa mnogo različitih površina i tekstura. Izlaganje dece taktilnim senzacijama putem igara u kojima prave nered može da im pomogne da se pripreme za razvoj finih motornih veština. Fine motorne veštine su temelj za brojne buduće veštine, kao što su držanje olovke i četkice, noža i viljuške.



KONDICIJA I IZDRŽLJIVOST
Utrenirano telo je ključ za utreniran um! Deca ne treniraju u gimnastičkoj sali – ona treniraju dok skaču, dok se kreću i igraju. Deca u kondiciji uglavnom mogu da se duže bave nekim zadatkom, da se bolje koncentrišu, nisu toliko umorna i obično su više motivisana. Kondicija može čak da pomogne da deca razviju samopoštovanje i samopouzdanje – lakše je verovati da sve može da se postigne kada se sjajno osećate! Igračke sa kojima deca podižu nivo aerobnih aktivnostu su odlične za razvijanje kondicije, zdravlja i samopouzdanja. Pored toga, fizička aktivnost omogućava deci da osete kako im adrenalin juri kroz telo. Za decu je važno da steknu iskustvo sa adrenalinom, tako će možda naučiti kako da reaguju kao odrasla osoba kada bude trebalo da u stresnim situacijama donose odluke u deliću sekunde.



OSNOVNE VEŠTINE POKRETA (LOKOMOTORNE VEŠTINE)
Osnovne veštine pokreta omogućavaju telu da se premesti sa jednog mesta na drugo. Ove fizičke veštine se razvijaju od jednostavnih do složenih i zahtevaju sate i sate pokušaja i pogrešaka da bi se savladale. Uz vežbu, rane veštine kao puzanje, hodanje i skakanje se razvijaju u naprednije veštine kao što su poskakivanje, preskakanje i skakanje u vis. Što je dete aktivinije, to je verovatnije da će razviti jake osnovne motorne veštine.



GRUBE MOTORNE VEŠTINE
Grube motorne veštine, ili veština pokretanja velikih mišića, se razvijaju pre finih motornih veština. Deca razvijaju svoje telo od centra napolje – najpre uče da kontrolišu glavu i gornji deo tela, zatim trup i ruke, pre nego što usavrše pokrete ruku i prstiju. Stručnjaci to zovu Kefalo-kaudalni (od glave - ka prstima na nogama) i Proksimo-distalni (od centra - ka spolja) razvoj motorike. Aktivnosti koje podstiču angažovanje velike grupe mišića su ključne za razvoj grubih motornih veština.



KOORDINACIJA RUKA-OKO
Usklađivanje ruku i očiju da rade zajedno ili ‘koordinacija ruka-oko,’ je veština za koju je potrebno mnogo vežbe i usavršavanja. Dobra koordinacija između ruke i oka je ključna polazna veština – ona je neophodna za uspeh u toliko različitih zadataka, od držanja olovke za pisanje ili slikanje do udaranja lopte palicom.



MAŠTA
Nema granice za maštu i gde ona može da odvede mladog mislioca! Mašta je sposobnost da se stvore slike i ideje o stvarima, ljudima ili mestima bez direktnog iskustva sa njima. Maštanje je uglavnom bazirano na sećanju na igranje i uživanje u mnogim različitim životnim iskustvima. Pamćenje iskustava razvija dečiju vizuelnu memoriju. Vizuelna memorija se razvija tokom igre i važna je za savladavanje čitanja kao i za pričanje i pisanje priča u kasnijem razvoju. Mašta je polazna veština za razvoj originalnog razmišljanje. Nekada deca koja provode malo vremena posvećena imaginarnim igrama mogu da imaju poteškoće da sama započnu svoju igru. Kao rezultat, ona možda neće uživati da se igraju sama, i možda će radije potražiti odraslu ili neku drugu osobu da se sa njom igraju da bi podstakla razmišljanje.



JEZIK
Jezik je složena veština koja se uči i usavršava kroz mnoge faze. U ranim fazama jezičkog razvoja, deca oponašaju pokrete usana i slušaju i simuliraju glasove koje čuju. Imitiranje glasova uči mlađu decu kako da nameste usne, vežba važne mišiće oko njihovih usta i pomaže im da nauče kako da razlikuju glasove. Ovo je početak jezičkog razvoja.



Kako deca rastu, učestvovanje i uživanje u muzici i pokretima im pomaže da nauče novi jezik jer ima ponavljanja, a deca stiču iskustva o jeziku kada ga istovremeno i slušaju. Pevanje i kretanje u skladu sa muzikom je moćan način za učenje.



Igranje sa ostalima je još jedan važan način za razvoj jezika. Razgovarajući dok se igraju, deca pričaju o delovima igračke, svojoj okolini i otkrivaju konceptualne pojmove kao što su smerovi, napred, nazad, gore i dole. Deca takođe koriste i na taj način uče bitne nove reči i pojmove. Pošto deca treba da uče pojmove u fizičkom smislu (na primer, ‘vrh’), pre nego što mogu da ga razumeju kao simbol (u pisanoj formi), doživljavanje pojmova kroz igru je najbolji način za učenje.



Važno je da se zapamti, da ponavljanje i prolazak kroz iskustvo imaju odlučujuću ulogu u usvajanju jezika – što se više neka reč ponavlja, verovatnije je da će je dete razumeti.



PAMĆENJE
Pamćenje je naša sposobnost da se setimo informacije i iskustava sa kojima smo se susreli tokom svakodnevnog života. Način na koji se sećamo je složen, uključuje ne samo mozak, već i telo. Na primer, lakše je setiti se kada je iskustvo čulno – gledanje, slušanje, učestvovanje, ukus i osećanje povezano sa tim šta se dogodilo će učvrstiti pamćenje. Na primer, mirisanje omiljenog jela dok se kuva može da vrati sećanje na to gde ste ga jeli, sa kim ste bili i na događaje koji su se desili oko tog vremena. Ove čulne poruke su zabeleženu u mozgu.



Jednom kada naučimo nešto novo, važno je da vežbamo to novo iskustvo i da to radimo ili govorimo iznova i iznova. Ova radnja jača vezu sa mozgom i omogućava lakše prizivanje u sećanje. Zbog toga deca često kažu ‘ponovo, ponovo!’ ili ‘još!’ Mogućnost da se setite instrukcija, redosleda nekih stvari, obrazaca kao što je brojanje i šta sledi, takođe traži vežbanje. Neke igračke i aktivnosti mogu da pomognu deci da vežbaju i razvijaju pamćenje pružajući im kontekst da dožive pojmove. Na primer, brojanje do tri naglas dok se pokazuje na tri bojice može deci da pomogne da zapamte i razumeju da se tu nalaze tri stvarna predmeta (bojice). To im s druge strane pomaže da razumeju ‘trojnost u tri’ ili tri kao pojam. Detetu je tada poboljšana mogućnost razumevanja, jer vi pojmove činite stvarnim koristeći vizuelnu pomoć i pojačavajući je sa zvučnim informacijama glasnim brojanjem. Sve ove pomoći mogu da se iskombinuju zajedno da bi se pomogao razvoj smislenijeg pamćenja.



Igra takođe obezbeđuje moćan emotivni i čulni okvir za formiranje novog pamćenja. Deca mogu da povežu nove informacije sa uživanjem u igri, prizoru, zvuku i radnji. Razgovor dok su deca angažovana u igri takođe može da im pomogne da se sete nove informacije. Kada deca nešto ponove glasno to im pomaže da sačuvaju informaciju u svom pamćenju. Tako da zahtevanje od dece da ponove naglas ono što ste ih upravo zamolili da urade može da im pomogne da se sete i obave zadatak!



Iznad svega, sva ova čulna iskustva doprinose razvoju pamćenja. Pamćenje je veština koju će deca koristiti kroz mnoge aspekte u životu – od učenja azbuke do pamćenja svoje kućne adrese.



RAZVOJ SVESTI O SREDIŠNJIM LINIJAMA TELA
Sposobnost da prave različite pokrete različitim stranama i delovima tela istovremeno je, zapravo, naučena veština koju deca vremenom razvijaju. Maloj deci je teško da pruže ruku na drugu stranu da bi desnom rukom dohvatili nešto što se nalazi na levoj strani, i obratno. Kako razvijaju svest o središnjim linijama tela, deca uče da usklade obe strane tela da rade zajedno i nove veze se uspostavljaju između dve hemisfere (strane) mozga.



Postoje tri središnje linije koje se pružaju sredinom tela – jedna koja deli levu od desne strane, druga koja deli gornji od donjeg dela tela i treća koja deli prednji od zadnjeg dela tela. Razvijanje svesti o središnjim linijama tela je važno jer omogućava deci da počnu da usklađuju pokrete na obe strane tela. Jednom kada se spozna i razvije svest o središnjim linijama tela, počeće da se primećuje kojom rukom će dete pisati.



STALNOST OBJEKATA
Kako deca rastu, ona počinju da shvataju da to što je nešto trenutno nestalo iz njihovog vidnog polja ne mora da znači da je to zauvek nestalo. Kada deca shvate da objekti i dalje postoje, čak i kad ne mogu da se vide, ona shvataju ‘stalnost objekata.’ Deca počinju da uče o stalnosti objekata igrajući igre kao što je ‘vir-vir,’ kada stvljaju predmete u druge predmete tako da oni nestanu iz vidnog polja ili kada pronađu igračke koje su nestale iz vidnog polja. Razumevanje stalnosti objekata je početak razvijanja predviđanja, radoznalosti i rešavanja problema.



HVATANJE PALCEM I KAŽIPRSTOM
Uzimanje predmeta i učenje da ih ispuste može biti složen zadatak. Kada su deca još mala, ona hvataju ili pružaju ruke ka predmetima koristeći celu šaku. Sa usavršavanjem svojih finih motornih veština, ona uče da uzimaju stvari sa palcem i kažiprstom. Stručnjaci ovakav način uzimanja stvari zovu ‘hvatanje palcem i kažiprstom,’ i to je potpuno ista veština koju deca vežbaju dok sede u stolici za hranjenje, kada uzmu parče tosta i prevrnu ga na drugu stranu. Razvoj veštine hvatanja između palca i kažiprsta je polazna veština za mnoge druge veštine koje zahtevaju preciznost, kao što je držanje olovaka i četkica.



REŠAVANJE PROBLEMA
Rešavanje problema je važna stečena osobina za ceo život – i ona počinje da se razvija kroz igru. Dopuštanjem deci da sama donose svoje odluke dok se igraju, ona počinju da razvijaju samostalno razmišljanje i veštine rešavanja problema, i počinju da uče da sagledavaju posledice svog izbora - i pozivitne i negativne. Za decu je važno da nauče da razmišljaju samostalno tako da bi, kada odrastu, mogli sami da donose svoje odluke.



IGRANJE ULOGA
Deca vole da igraju igre pretvaranja i da oponašaju radnje odraslih u njihovom svetu. Stručnjaci to zovu ‘igranje uloga.’Deca igraju uloge zato što je to zabavno i uživaju da rade stvari koje rade veliki ljudi. Deca najbolje uče kada uče kroz iskustvo, a to znači da koriste svoja čula. Gledanjem, slušanjem, osećanjem, dodirivanjem i probanjem ukusa – drugim rečima ‘učestvovanjem’ – decadobijajumogućnost da u procesu učenja angažuju sva svoja čula, što dovodi do smislenijeg razumevanja. Igranje uloga je takođe sjajan način za decu da nauče nove reči, jer tada koriste određene reči u tačnom kontekstu i tako uče nove reči. To im takođe pomaže da upoznaju nove situacije i odgovornosti. Na kraju, igranje uloga doprinosi razvoju dečijeg samopouzdanja u igri, povećanju razumevanja sveta oko njih i ljudi u njemu. Igranje uloga, takođe može da poboljša razvoj samopoštovanja, da podstakne decu da se razvijaju emotivno ulazeći u igru sa drugom decom i odraslima, i nadajmo se, da će doprineti pripremanju dece za stvarne životne uloge i odgovornosti.

SVEST O PROSTORU
Deca vole da prave predmete i da se uvlače u praznine svuda okolo. Dok to rade, deca uče o prostoru i koliko od tog prostora ona zauzimaju. To se zove ‘svest o prostoru.’

Deci je potrebno da steknu svest o prostoru da bi saznali kako da se sami kreću i da pomeraju predmete po prostoru, a da ne ruše okolo i da se ne sudaraju sa drugim stvarima. Kada deca pokušavaju da pomeraju predmete po prostoru i da ih stavljaju na određeno mesto, ona takođe uče o prostornim pojmovima ‘smera’ (u kom pravcu stvari treba da idu) i o 'konstantnosti’ (shvatanje da iako neki oblik možda izgleda drugačije kada se drugačije okrene, to ipak ostaje isti oblik). Deca sa slabom svešću o prostoru mogu da budu nespretna, često naleću na stvari, ili mogu da pišu ispod ili iznad linija, ili bez razmaka između reči.



TAKTILNA IGRA
Dodir je osećaj iz koga mala deca najviše uče u ranim godinama. Na koži se nalaze milioni čulnih receptora, koji maloj deci omogućavaju da tumače bezbroj čulnih doživljaja svakog minuta. Ovi receptori obezbeđuju deci da uče o svom svetu preko tekstura i senzacija. Dolazak u dodir sa različitim teksturama preko koži, šalje informaciju nazad u mozak i pomaže da se integriše sistem čula. Taktilna igra daje deci priliku da uče o veličinama, oblicima, teksturama i dužini – informacije koje im mogu pomoći kasnije kada budu razvijala svest o svom telu i prostoru. Igre u kojima učestvuje čulo dodira i u kojima se pravi nered su takođe polazna veština za razvoj fine motorike pošto pomažu deci da razviju mišiće na rukama i prstima.



SVEST O PRIVREMENOSTI
Određivanje razdaljine i vremena, što stručnjaci zovu ‘svest o privremenosti,’ je složena veština koja za razvoj i usavršavanje zahteva mnogo vremena, pa je stoga važno da deca počnu da je uče što je ranije moguće. Kada deca dobro vladaju svešću o privremenosti, ona mogu da procene koliko brzo se neki predmet kreće i da usklade svoje pokrete sa brzinom nekog predmeta. Svest o privremenosti je ista ona veština koju će deca kasnije koristiti kada budu određivala brzinu automobila pre nego što pređu ulicu ili zamahnu palicom u svojoj prvoj igri u Ligi Mališana.

VREME KOJE BEBA PROVODI NA STOMAČIĆU
Vreme koje beba u budnom stanju provodi ležeći na stomačiću i na strani je danas posebno važno, pošto se bebe podstiču da spavaju na leđima (zbog prevencije SIDS). Bebe bi trebalo da veliki deo vremena u budnom stanju provedu ležeći na podu, pri čemu se podstiču da se okrenu na stomačić ili na bok dok se igraju. Kada su deca u ovom položaju, to podstiče razvoj i rast snage mišića. Provođenje vremena na podu podstiče bebe da se okreću sa stomačića na leđa i da odižu glavu, što im pomaže da razviju jak vrat, ruke i mišiće gornjeg dela. Razvoj ovih mišića je važan temelj za puzanje, kretanje po podu i druge grube motorne veštine.



VIZUELNA DISKRIMINACIJA
Mogućnost da sortira i tumači vizuelne informacije ili ‘vizuelna diskriminacija,’ se razvija kako deca uče da uočavaju razlike u predmetima, kao što su oblici, ljudi, igračke i svakodnevne stvari. Kako se deca susreću sa različitim predmetima i oblicima, ona uče da traže sličnosti i razlike. Na primer, deca uče da mada stolice postoje u mnogim različitim veličinama, dizajnima i oblicima, sve one su ipak stolice. Vizuelna diskriminacija je važna polazna veština kada deca uče da čitaju i pišu, jer ona tada uče da prave razliku između različitih oblika slova. Na primer, razliku između ‘A’ i ‘a.’

Nazad na vrh Ići dole
 
Više od igre
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Igre pomoću kojih bebe uče
» Igre sa bebom od prvoga dana
» Kad će više ta beba?
» Mastovite igre i brojalice za podsticanje razvoja
» Kako do vise mleka?

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Mamin Svet :: Dete :: Deciji svet-
Skoči na:  
Sve informacije i saveti na http://maminsvet.goodoolz.com/ služe isključivo u edukativne svrhe. Sadržaj web portala nije zamena za lekarske preglede i dijagnoze. Ukoliko brinete za svoje i zdravljesvoje bebe, preporučujemo Vam da se obavezno konsultujte sa svojim lekarom.